XXXL

Odlucila sam ovaj post posvetiti debljini.
Nisam nikada niti cu ikada ismijavati nekoga na bilo kojoj osnovi, a pogotovo ne na debljini, ali pred nekim stvarima jednostavno ne mozes zatvoriti oci.
Ne mozes ne primjetiti neke stvari na koje nisi navikao.

Ovo je jako osjetljiva tema i mislim da svatko od nas ima nesto sto bi zelio promijeniti na sebi i o tome ne voli razgovarati pred drugima. Kakogod, ja cu o tome pisati i ispricavam se svima koji ce me mozda krivo shvatiti .. .

Svi dobro znamo da se je jako lako udebljati. Jednu godinu zivi na pizzama, mcdonaldsu ,colama i brzoj hrani, ne kreci se uopce, i biti ces 20 kila tezi/teza...
Neke stvari koje ja vidam ovdje me zastrasuju. Neki ljudi su toliko ogromni da ja ne mogu prestati gledati u njih.

LJudi se prema mom misljenju ne mogu podjeliti na mrsavo i debelo... Za mene postoji:

(tko voli nek izvoli, meni ovo nije zgodno)
1)bolesno mrsavo - sve one koje su bolesno opsjednute s hlacama broja 0.. bolesno mrsavo mi je strasno koliko i ogromno debelo jer je problem slican. tu ima dosta takvih cura i sve su na heroinu i kokainu.. Citala sam i negdje da zene koje su bolesno mrsave imaju vecu mogucnost roditi dijete s problemima u razvoju
2) normalno mrsavo... ono sto ja zelim biti :D
3) medium - tamo gdje je vecina nas.. :) koja kilica viska... zapravo,vise se radi o odlasku u teretanu i ucvrscivanja onoga sto "ne valja" :)
4) malo deblje - 15 kila vise od onoga sto bi trebao/trebala imati
5) debelo - kad je netko stvarno debel, ali ne izdeformirano debel
6) izdeformirano i ogromno debel (nakon cega slijedi zacepljenje krvih zila zbog ogromnog postotka masnoce u krvi i nakon toga slijedi srcani udar i vjerujem smrt..)


Brojo 6 mene ovdje zacuduje, jer 20 % stanovnistva ovdje po mojoj procjeni ima te probleme.. Za Hrvatsku bih rekla 1% se ubraja u skupinu 6 .
Kakogod, ne mozes takve ljude ne primjetiti.. A hvala bogu, imas ih prilike vidjeti svugdje.
Neki su toliko debeli da ne mogu hodati kada kupuju , pa imaju ona kolica na koja sjednu i ta kolica ih moraju vuci okolo po trgovini.. Ali glavno da oni imaju nesto u ruci i jedu kao da im zivot ovisi o tome...
Nemate pojma kako je uzasno vidjeti tako nesto... Guzica joj ne stane na tu sjedalicu pa s jedne i s druge strane visi do poda.

.
Ne znam gdje ti ljudi kupuju odjecu jer ja radim u trgovini s robom, i vec otprilike mogu presuditi neciju velicnu bez pitanja: what size?
i kada vidim nekoga tko spada u skupinu za "vece" ne pitam ih uopce za velicinu hlaca vec ih odvedem u "posebnu sekciju"...



Ono sto je najstrasnije od svega je to da ovdje podosta mladih ljudi spada u skupinu 6. I sto me najvise frustruira je to da za njihovu debljinu nisu krivi oni sami ,vec njihovi roditelji. Gdje su oni bili onih godina kada su vidjeli da im se djeca pocinju debljati stravicnom brzinom?
Smatram to uzasno sebicnim i neodgovornim ponasanjem. Ja nikada ne bih dopustila da se nesto slicno dogodi mom dijetetu , ma koliko god problema i stresova u zivotu imala.

Nadalje, kada ti isti dodu u godine kada postanu svjesni svega, ne mogu vjerovati da ne zele nista promijeniti, ili da se sami nekome ne obrate za pomoc, koja im je ocigledno, vise nego potrebna.
Jer cinjenica je, da ako spadas u skupinu 6 (izdeformirano debelih) ne mozes voditi normalan zivot.. jer ne mozes..

Postoji jedan komicar, ime mu je George Carlin. Umoro je prosle godine , ali bio je najbolji komicar kojeg sam ja ikada vidjela. Amerikanac je..
On prica o debelim ljudima (staviti cu video s youtubea na kraju posta)...
Prica o tome kako razmislja dal ti ljudi mogu uopce voditi ljubav kad su takvi.. Dolazi do zakljucka da je to structurally impossible...
I ja se pitam, jesu li te zene uopce sposobne imati djecu.. Jer ako se zena prosjecne tezine u trudnoci udeblja 10 -15 kila, koliko se tek one udebljaju i mogu li uopce podnijeti taj dodatni iznos tezine...

Plasi me isto tako da se takvim ljudima nesto dogodi.. Pa tko ce njih podignuti ako padnu?
Bager i dizaliza ako su na ulici, a ako su u zatvorenom prostoru jedino Hercules. :)

Smatram da je to strasno.
Vjerujem da u Hrvatskoj nema toliko ljudi koje bih svrstala u skupinu 6 iz vise razloga:
1 - nemaju ni mladi ni stariji toliko novaca da bi se 5 puta dnevno hranili mcdonaldsom
2 - ljudi vise hodaju i manje voze aute.. ljudi se krecu, dok ovdje ne vidis nikog na ulici osim propalica i beskucnika
3 - u Hrvatskoj je sramotno biti ogromno izdeformiran, ovdje je to samo malo neugodno... Bilo bi tesko pronaci prijatelje u hr (a pogotovo decka/curu) ako spadas u skupinu 6 i zivis u Hrvatskoj.

Voljela bih naci posao koji se bavi pomaganjem tim ljudima.. jer oni trebaju podrsku i pomoc... ali svjesna sam i toga da to nije tako jednsotavno kako zvuci, jer mnogi od njih uopce nemaju zelju (ili se barem tako ponasaju) da nesto promjene..

Postoji jos jedna stvar koja me uzasno nervira.. TI ljudi koji imaju problema s tezinom tuze pusace za ugrozavanje zdravlja i broj javnih mjesta na kojima je pusenje dopusteno se ovdje smanjuje strahovitom brzinom... Na to poludim jer mi dode da im kazem da ce prije nego li umru od mog pusenja, umrijeti od svojeg mcdonaldsa.. Na to poludim... i to me uzasno ljuti...
To je isto kao da ja njih tuzim i zabranim im mcdonals na javnim povrsinama jer cu se udebljati od mirisa mig mac-a.. ili cu dobiti stravicnu zelju za takvim hranom i udebljati se 50 kila.. :)
Uzas..
idem!!!
pozz

prosle su dvije duge godine...

Prosle su dvije duge godine i dva mjeseca otkako sam otisla iz Hrvatske. Necu lagati, imam osjecaj kao da sam jucer stajala na onom aerodromu uvjerena da cu se ubrzo vratiti i da cu nastaviti tamo gdje sam stala. Naravno, to se nikada nije dogodilo...

Sjecam se dana kada me je mama nazvala i rekla da smo dobile vize i da je sve proslo u redu. Otisla sam u bakinu sobu, sjela na pod kraj kreveta, podignula glavu i vidjela se u ogledalu. Plakala sam kojih 10 minuta, pa ustala i javila "vaznu vijest" osobama za koje sam smatrala da to trebaju znati. Zasto sam plakala ne znam, ali znam zasto nisam - od srece.

Mojih zadnjih tjedan dana u Hrvatskoj svi su se ponasali preodlicno prema meni, i hvala im svima. Hvala i svima koji bili kod mene zadnji dan i pokusavali me zabaviti na sve moguce nacine samo kako ne bih mislila na ono sto dolazi u par sati. Nisam spavala tri dana i tri noci uopce, to je najduze sto sam ikada uspjela biti budna. Znam da sam popila par tableta za zivce koje su pocele brzo djelovati buduci da nisam nista jela. Sjecam se da me to smirilo i sjecam se da uopce nisam imala osjecaj da za par sati odlazim i da ni sama ne znam kada cu ih ponovo vidjeti.

Ne sjecam se tocno o cemu smo pricali, ali se tocno sjecam kada su decki rekli da moraju ici... znam da mi je u tom trenutku bilo uzasno. Sjecam se da smo izisli van, pogledala sam speedu koji je plakao , a ja nisam mogla nista ni reci. Sjecam se da je kruno lezao sa mnom na krevetu i da sam ja na trenutak zaspala. Cure su rekla da me dragao po kosi. Kada bi mi sada netko pokazao taj prizor, mislim da bi mi srce puknulo , ni sama ne znam od cega, ali ponovo, znam od cega ne..

Svi su otisli i jedino je monika ostala. Vratile smo se u moju sobu koja je sada bila prazna , ali puna dima. Legnula sam na jastuk i pocela plakati. Nisam bila spremna na ono sto dolazi jer se nisam uopce pripremala. Nismo uopce o tome puno pricali,i svi smo se ponasali kao da je to jedan od onih obicnih dana u mojoj sobi kada smo znali jesti kokice, piti cedevitu, pusiti i smijati se glupostima. Tema mog odlaska se izbjegavala, i to me sada, naravno kostalo...

Mama je vikala da se pocnem spremati pa sam to i napravila. Sjele smo u auto, i tada sam zaspala, a probudile su me na aerodromu. Hodala sam i vukla kofer kada mi je navodno monika rekla da imaju iznenadenje. Moja mama joj je rekla da suti, sto ja takodjer nisam cula. Usla sam na taj aerodrom i jedva cekala da vise odem.

A tada se dogodilo ono sto ni usnovima nisam zamisljala. Mislim da je to bio jedan od najljepsih trenutaka u mom zivotu. "oni su se pojavili". Dinko, speedo i kruno. Nakon toga se opet nicega ne sjecam. Ne sjecam se sto sam rekla ili napravila, jesam li ih uopce zagrlila, znam samo da sam pocela plakati.

Sjeli smo za jedan stol, narucili kavu i cekali na poziv za let. Sjecam se da nisam zeljela naruciti kavu kao i oni, vec sam narucila colu. Monika je i dalje plakala i svi su izgledali umorno. Sjecam se da sam sjedila kraj krune koji je uzeo moju ruku ispod stola i stisnuo ju pa me pogledao. U tom sam trenutku mislila da cu umrijeti od tuge, ali na svu srecu, i to je sada iza mene.

Nije proslo dugo i dosao je trenutak da si kazemo zbogom, ali ovaj put po uistinu po zadnji put. Tada sam plakala kao nikada u zivotu.Bilo je toliko emocija pomijesano odjednom da sam pozeljela pobjeci od svega sto se dogada. Od placa nisam mogla ni pricati. kruno i ja smo otisli na stranu. Opet me je primio za ruku i pogledao. Nismo si vise imali sto za reci. Kada sad malo bolje to analiziram, imam osjecaj da je on to sve smisljeno napravio.

Mislim da ni tada vise nije nista osjecao prema meni, ali imam osjecaj da se je zelio iskupiti za sve ono sto mi je "pruzio". Danas vjerujem da je to tako bilo, ali u trenutku kada se je sve to dogadalo nisam bila sposobna doci do tog zakljucka. Ako je tako, hvala mu, nema pojma koliko mi je to znacilo.

U svakom slucaju, znam da mi je oprostaj s njim teze pao nego oprostaj s bakom, jer sam znala da ce moja baka, uvijek i zauvijek ostati MOJA baka, a nisam znala koliko dugo ce on jos biti MOJ. SJecam se da sam mu na kraju rekla da ga volim , da ga nikada necu zaboraviti i da se vidimo.
On je pustio moju ruku i krenuo deckima. Ja sam ga gledala kako odlazi i nisam se mogla pomaknuti. Sjecam se da je baka dosla do mene i pocela me drmati, a ja sam ju pogledala skroz zbunjenom facom i sjecam se da sam se u tom trenutku pozeljela izvikati na sve DA ME OSTAVE NA MIRU. On se okrenuo i vidjela sam da je i on plakao. NIKADA si necu oprostiti zasto nisam potrcala i poljubila ga tada po zadnji put. To si nikada necu oprostiti.

Znam samo da su to bile najteze stvari koje sam morala napraviti u zivotu i da neke stvari vezane uz moj odlazak necu nikada moci zaboraviti.

Tada sam dosla ovdje. Previse se stvari promijenilo da bih ovdje o njima pisala.

Ja sam se promijenila. I na lose i na bolje. Vise nisam ona stara uvijek nasmijesena i raspolozena silvija. Vise nista nije kao prije i vise nikada nista nece biti kao prije. Dvije godine su mi trebala da si to dokazem i da se napokon tako pocnem i ponasati.
Bila sam dijete koje je naivno vjerovalo da cu se UBRZO vraiti kuci i da ce sve svi ponasati kao da se nikada nista nije dogodilo. Tek sada vidim koliko sam naivna bila. Takve se stvari dogadaju samo u bajkama, a realnost zivota je daleko od bajke..

Vjerujem da je sve tako trebalo biti, no postoji nesto sto mi nije jasno. Nije mi jasno sto sam ja iz ovoga trebala nauciti?
Da ljubav i vjernost ne postoje, kao ni pravo prijateljstvo? Da si danas tu i vidljiv, a sutra kad odes ili umres (nije uopce vazno koje) kao da nikada nisi postojao? Jesam li trebala nauciti da istinska sreca ne postoji i da uvijek moze biti gore?ili da drugi ne zive tvoje snove? Koja je pouka cijele ove drame trebala biti?

Nakon toga dolazi najgora stvar. Zbunjena sam kao nikada u zivotu. Ne pripadam ovdje, a ne pripadam vise ni tamo. U sredini sam i znam da cu jednom kada donesem konacnu odluku o tome gdje zelim zivjeti uvijek razmisljati o tome sto bi bilo da sam izabrala onu drugu soluciju. Vjerujem da cu si cesto i sama predbacivati zasto nisam ostala/otisla u Hrvatsku/ameriku. To mi nece nikada dati mira...

Trebam se odluciti za ono sto smatram da ce manje boljeti sto ce biti uzasno tesko jer vise uopce ne znam sto zelim i znam da sto god da odaberem - nece biti lako.

Pokusala sam traziti "tude" (vase) savjete , ali vidim da ni to ne funkcionira. To razumijem, jer znam da nitko tko se nije nasao u slicnoj situaciji ne moze shvatiti kao se ja zapravo osjecam. Ne trazim vase razumijevanje, niti sazaljenje. Ovo ovdje pisem kako bih to izbacila iz sebe i osjecala se bolje.

Jedna od pozitivnih stvari je da sam se konacno vise manje prilagodila na ovo ovdje. Ne placem svaki dan, ne gledam slike svaki dan, ne razmisljam o "onim" ljudima svaki dan, vec pokusavam pronaci ljude s kojima imam nesto zajednicko i donekle se prilagoditi. Stanje ovdje ne mogu promijeniti, ali se mogu pokusati sto vise prilagoditi ili odabrati drugu soluciju, i jednostavno totalno poludjeti razmisljajuci o svemu u Hrvatskoj. Bilo mi je u pocetku jako tesko prihvatiti neke stvari ovdje i prilagoditi se ljudima jer sam cijelo vrijeme imala osjecaj kao da izdajem Hrvatsku i moje ljude u njoj.

Sada na sve to vise ne gledam tako jer duboko u sebi znam tko sam, sto sam i odakle sam.

Nikada necu biti IZ AMERIKE NITI AMERIKANKA jer tu nisam rodena, to nije moj prvi jezik , niti cu za ovu zemlju (koliko god da je divna , krasna i bajna) osjecati isto ono sto osjecam za Hrvatsku.

Znam da nece biti lako i zato vas trebam. Sve one koje smatram prijateljima, pa cak i neke poznanike. Trebam vas ne da mi date savjet, vec da mi samo kazete da ce biti bolje, jer JA TO MOGU I JA TO MORAM!

sve vas puno pozdravljam...

FUCK RICHARD!

IMAM POTREBU BAREM NESTO NAPISATI!

Sama sam kod kuce od petka do ponedjeljka ,i u petak sam napravila maleni party (slike na faceu)
Na kratko je dosla i moja prijateljica Louisa (mislim da vise manje svi znate o kome se radi) i iz kulture i znatizelje sam je pitala kako se odvijaju stvari s deckom kojeg je vidala.. Ona je na to rekla, Fuck Richard, pa nastavila s pricom... Upoznali su se na jednom partiju i nastavili se vidati, da bi on nakon 4 mjeseca promijenio broj i prestao joj se javljati...
Na neki nacin mi je drago, jer nisam jedina koja dolazi do zakljucka da muski rod ima probleme, gadne probleme...

a ja?
u zadnja dva dana moj me zivot podsjeca na sapunicu...
moj prijatelj, josh i ja smo zavrsili (barem ja) to nase prijateljstvo iz vise razloga.
Planiram napisati jedan mail i poslati vam, jer svi znamo da otvoreno ovdje ne mogu nista napisati :)
Radi se o tome da imamo razlicite poglede na svijet alkohola, cigareta i praznika.
On ne voli sto pusim, na sto sam mu rekla da ja volim pusenje i nisam spremna prestati, a ako mu to ne pase moze slobodno pronaci neku koja ne pusi. sto se alkohola tice, kad pijem ovdje, ne popijem ni pola koliko bih popila u hrvatskoj, i uostalom pijem jednom u cetiri mjeseca i ne vidim razlog zasto on nebi bio uz mene taj jedan dan u cetiri mjeseca. rekla sam mu da sam ja isla gledati utakmicu KOJA JE TRAJALA 4 SATA RADI NJEGA, a taj njihov americki nogomet me uopce ne zanima. ali isla sam.. i upoznala njegove prijatelje, bila ljubazna i pokusala se zabaviti...i je , bilo je zabavno. kako god, on nije sposoban biti sa mnom taj jedan dan u cetiri mjeseca.
kako god, o praznicima u mailu.

o jos jednoj , poprilicno zanimljivoj i po meni smijesnoj muskoj gluposcu u mailu :)

kako god, opet sam slobodna i bez "prijatelja". nije da sam sretna sto je to sve tako zavrsilo, ali zadovoljna sam jer sam OPET dosla do par zakljucaka vezano za muski rod koje cu rado sa vama podijeliti:)
1. BALKANCI SU NAJBOLJI LJUBAVNICI, sve ovo sto sam do sada probala nije ni do koljena nasim deckima, i sad sam sigurna da to vise ne umisljam. ne radi se cak vise ni o bivsoj ljubavi. :) kako god, za to postoji i razlog. razlog ima i ime, zove se praksa. nasi decki se uce ljubiti i ponasati od 13 godine. americki i ostali od 18 i 21. razlika je jasno vidljiva, suvisno bi bilo dalje objasnjavati.
2. NE PLANIRAM ULAZITI U VEZU DOK NE PRONADEM NEKOGA TKO JE "VJENCANI MATERIJAL", dakle, vise nema "prijatelja" ako se za njega ne planiram udati. Previse problema i stresa imam i ovako, dodatno mi ne treba. Imam i osjecaj da jos jedna katastroficno promasena veza bi mogla unistiti moju vjeru u ljubav i strast (a malo je je ostalo), tako da ne planiram preuzeti taj rizik. bolje sama ako "to" nije to.
3. PRVA SAM SI I TO SE NIKADA NE SMIJE PROMIJENITI. isto kao sto je samantha rekla u filmu nesto u stilu "veza koju imam sa sobom traje vise od 40 godina, i to je veza na kojoj moram raditi. tebe volim, ali sebe volim vise. " tako kako je zapisano , tako treba biti. Necu nikada dopustiti da mene netko mijenja jer mu se ne svidaju odredene stvari. priznajem prilagodbe, ali promjene ne. ja nikada nisam niti cu ikada traziti od nekoga da mijenja njemu bitne stvari, i isto ocekujem i za uzvrat.
4. TESKO JE ZAKLJUCITI AKO JE ODREDENA STVAR VRIJEDNA TRUDA. veceras sam isla s deckima u kino i na moj nagovor smo gledali "he is just not that into you". film ima vrlo vaznu pouku: tesko je doci do zakljucka da li je to ono oko cega se treba truditi i za sto se treba boriti, ali je jako vazno. nisam osoba i koliko god se trudila , nikada necu postati osoba koja ce biti u stanju biti s nekim iz bilo kojeg razloga osim ljubavi. koliko god da je netko dobar i priblizan savrsenstvu, ako tu nema strasti od toga dizem ruke jer ZNAM DA NIKADA NECU MOCI BITI SRETNA. i zato, spremna sam se potruditi oko nekoga cak i ako je daleko od savrsenstva, ali ako ona "iskrica" postoji, jer se ne zelim iducih 40 godina buditi uz nekoga prema kome ne osjecam nista vise od prijateljstva.
4. FUCK RICHARD ce biti kod koji planiram u buducnosti koristi za svakog decka koji nije vrijedan truda. tako da kada to kazem, znati cete na sto mislim.

sad idem spavati jer jedva gledam,a sutra cu vam poslati mail
sve vas puno volim :)
pusaaaaa

posaljite mi besplatni sms!

naljutiti cu se ako ne primim niti jedan :)
objasniti cu vam sve .. :)

prvo da vam se pohvalim da sam dobila novi mob! prije sam imala onu svoju motorolicu.. to je bio poprilicno novi mobitel i nije mu falilo nista, ali promijenili smo mrezu i kupovali nove mobitele... malo je to kompliciranije jer je potpuno drugacije nego u hr..
ugl. sada imam LG decoy... i sasvim je ok...
pa sam vam se odlucila malo pohvaliti ... (ionako nemam o cemu pisati :) )




ovdje su mobiteli i planovi puno povoljniji!
gotovo svaka mreza daje neogranicen broj sms poruka i kad razgovaram sa bilo s kim tko ima istu mrezu kao ja , razogovori su besplatni...
sada nabavljamo kod da mozemo zvati europu... minuta ce biti 8 centa..sto znaci da je sat 4.8 dolara.. (malo vise od 25 kuna).. to je uistinu jefitino... naravno , to vrijedi samo kada zovem na kucni.. kada bih zvala na mobitel to bi bilo preskupo...
ugl.. sad cu vam objasniti u detalje kako mi poslati sms... uistinu je jednostavno, i voljela bih da mi se svi javite... da dobijem i koju hrvatsku poruku... :)))

NEMOJTE SE SAMO ZABORAVITI POTPISATI U PORUCI :))))

1. odite na ovaj link http://www.text4free.net/

2. skrolate misom dolje pa u prvom roznom pravokutniku upisete moj broj

5053066131 (bez praznih mjesta)
desno od toga, u drugom pravokutniku odaberete moju mrezu

VERIZON




3. ispod toga, u pravokutniku 2 napisete poruku :) i POTPISETE SE :)

4. u petom pravokutniku upisete kod koji vas trazi...

5. odmah ispod toga se nalazi send message... :) kliknete na to...

UISTINU NIJE KOMPLICIRANO... uostalom, objasnila sam sve u detalje.. :) tako da nemate nikakvog opradanja :)

NITKO OD VAS :)))

unaprijed se zahvaljujem! :))))
nadam se da se cujemo :)))))
pusaaaa

I need "NEKOG SVOG"!

Samo ja znam koliko sam noci i dana provela placuci u sobi. Sama... Bez prijatelja. Ocajna i depresivna. Na svu moju srecu vise nemam takve napadaje svakodnevno, vec par puta mjesecno.

Vec par dana trazim na youtube-u videove ljudi koji su bili ovdje i koji prolaze stvari koje sam ja prosla ili su prosli stvari koje ja prolazim (stavit cu neke kasnije) To me potaknulo na razmisljanje o tome sto bi bilo da ovdje imam nekoga svog, npr. Mariju...

Kazem Mariju jer ta zena zna sto mislim cak i kada to ne kazem, kako se osjecam kada nista ne pokazujem, sto cu reci prije nego sto otvorim usta i slicno.
Da je to recimo bilo moguce ili je moguce , mislim da bih bila najsretnija osoba na cijeloj kugli zemaljskoj!Ma lazem, u cijelom svemiru! Ne bih mogla vjerovati da ponovo mogu biti toliko sretna! :)
Po prvi put u zivotu se ne bih trebala truditi (krvavo, do znojenja) da se zabavim. Ni alkohol mi nebi trebao :)...
Uistinu, toliko bih stvari mogla s njom raditi koje su turbo zabavne, ali s njom turbo zabavne.. Najfrustruirajuci dio u cijeloj toj prici da sve te stvari koje bih radila s njom mogu raditi i sada, ali me ne privlace... Jer nemam s kim!!! Da se ispravim, ne zelim s onima s kojima mogu!




Govorim o glupostima kao (naravno) shopping. Dobili smo maturalne haljine i stalno ih gledam.... Voljela bih isprobati svaku i u njoj se slikati ... :) pa imati slike u 20 razlicitih haljina :) MIslim da bi to bilo zabavno! :)
Zatim sminkanje... Toliko trgovina s make upom :) , a ne osjecam se ugodno ici sama i sve to probavati.. Treba mi netko da mi pravi drustvo i kaze "da imam crtu" i da je puder pretaman :)
Nadalje, utakmice... Jos se nisam odlucila sama otici niti na jednu kosarkasku utakmicu (da ne spominjem opet moje boys issues, ovi su barem visoki)... Uglavnom, kada bih imala "nekog svog" ne bih se uopce dvoumila oko takvih stvari... Nasminkala bih se u boji svog faxa , obukla ludo, ponijela digitalac i pozurila zauzeti "dobro" mjesto...

Nadalje.. Skoro zaboravih.. Planirala sam napisati o ludoj stvari (rijetkoj, tako nesto se ne dogada precesto) sto mi se dogodila prije kojih tjedan, dva...
Stajala sam ispred jedne trgovine u drugom kraju grada i cekala na Damjana (decko iz zageba) . Imala sam cigaru u rukama i smatrala sam da sam obucena sasvim okay... I tako stojim ja i gledam ljude, i odjednom se ispred mene pojavi srebrni BMW (SVE JE BILO KAO U FILMU, UISTINU, NISAM MOGLA VJEROVATI)... Kak bi moja Marija rekla, ZAMAGLJENA STAKLA koja se pocnu otvarati.... I otvori on suvozacev prozor i nasmije se... Decko po mojoj procijeni - bogat :),min 22, max 26, poprilicno visok i zgodan (zenskar, jer takvi su ovdje rijetki), najvjerovatnije nije odavde jer kao sto sam vec napisala, sve imalo zgodno NIJE MADE IN NEW MEXICO.. However, kaze on meni, nesto u stilu: Hi! How are you doing? Malo mi je trebalo da se pocnem smijati naglas, pogledam ga i kazem: Pretty good! On se nasmije i nastavi: Do you have a boyfriend?
Sokirao me s tim pitanje, tisucu i jedna stvar mi je proletjela glavom.. Doslo mi je da mu kazem da sam jednom prije davno u dalekoj Europi IMALA DECKA, ali sam dosla tu , I NE,.. NEMAM DECKA! Popizdim na to pitanje... Naravno, nista od toga se nije dogodilo.. Rekla sam samo : No! I guess... ON: Can I have you phone number?
Uopce nisam razmisljala sto govorim, ispala sam iz stosa sto se takvih stvari tice, tako da sam retardiranim pogledom odgovorila: NO!!!!
ON nije odustajao: Would you like mine? A ja umjesto da kazem, Sure!, opet ko papiga ponovim : No, thanks! ON i dalje uporan, tocno ovako je to rekao: Are you sure? You know, you ll probably never see me again!?
A ja ne odustajem: Yes, I am sure!
On se pozdravio, zazelio mi ugodan dan i otisao!

Nakon par sekundi sjetila sam se Samanthe iz sex i grada i upitala sam se sto bi ona napravila na mom mjestu! Pa cak i Carrie... Da, nakon par minuta mi je doslo da zaplacem... Da lupam glavom u zid....

Dvije godine kukam o ljubavi, deckima i americi.. Samo nebo mi ga posalje, i sto ja napravim! No! Yes , I am sure I do not want your number! and yes, I know i ll never see you again, but guess what, i do not care... I like being alone and bitching about it all the F time!
Kad malo bolje razmislim, tako mi i treba!
Bas sam glupa...

Zasto sam to napravila?

1. djelomicno iz straha.. Da je "netko moj" bio tamo pristala bih i provozati se u tom "auticu od BMW-a"
2. da mi se takve stvari dogadaju jednom u 6 mjeseci ne bih bila toliko iznenadena i reagirala bih drugacije, ne bih se ukipila i odgovarala YES! NO! i slicno...
3. Poglupavila sam se... (najjednostavnije objasnjenje)

Uglavnom, to je to sto se tajanstveno zgodnog i odbijenog decka u srebrnom BMWu sa zatamljenim stalklima koji je htio moj broj tice.. :)

Dalje... Da imam nekog svog ovdje, imala bih s kim pricati danima i nocima.. O stvarima koje su nam zajednicke.. Ovdje ima par ljudi koji dijele slicne interese mojima...

Sve bi bilo toliko jednostavnije.. Ne bih se osjecala usamljenom.. Bila bih hrabrija probati razlicite stvari.. Ponovo bih se smijala,bez toga da samu sebe ne nasmijavam...Pa cak i obicna voznja autom bi bila zanimljiva... A da ne pricam o drugim stvarima za koje trenutno uopce nemam volje!
Samo jedna osoba, i sve bi bilo drugacije... "Netko moj!"




Kao sto rekoh, too good to be true!

Evo video Hrvatskih deckiju u Chicagu... Recite da im nije zabavno.. Da ih barem imam ovdje!!!!! AAAAWWW!
Video je super.. :)


Ako vas zanima malo vise o Americi pogledajte ovih par videa! Tu govore o nekim stvarima koje su nepojmljive nama Europljanima ! Videovi su poprilicno informativni :) i zabavni!

video 1 http://www.youtube.com/watch?v=tPfB6GIjM9Q

video 2 http://www.youtube.com/watch?v=H82IFq0HbTQ&feature=related

video 3 http://www.youtube.com/watch?v=C7iznNFGzIg&feature=related (ovaj je dobar)

video 4 http://www.youtube.com/watch?v=powo_XwMTZs&feature=related ( nastavak na 3, zabavno :) )

Idem sada....
Planiram uskoro na spavanje.. Pozz vas sve :)))

Ovo vise nisam ja!

"If I met me now, I wouldn't know me!"

Ovo je rekla Carrie u filmu Sex i grad nakon sto je provela par dana i noci u krevetu buduci da se Big nije pojavio na vjencanju. Zapravo, pojavio se ali rekao je "da on to ne moze". (musko, grrrr)



Mogu se poistovjetiti s njom . Ne prepoznajem se vise. Ovo vise nije ona Silvija. Imam osjecaj kao da sam umrla i ponovo se rodila, ali s drugacijim karakterom, nacinom ponasanja i manom vise - vise nisam "cista"!

Kad i kako i zasto je sve otislo tamo kud je otislo, ne znam! Tko je za to kriv? Ne znam, valjda ja... ponavljam - i dalje ne znam sto sam krivo ucinila da se osjecam ovako kako se osjecam!

vec je i meni dosta mene i mog kukanja, ali si jednostavno ne mogu pomoci. Izluduje me taj osjecaj nemoci.
Ne mogu vjerovati da su ljudi i decki ovdje toliko drugaciji od onih u hrvatskoj! (da nisu vec bih se ja zaljubila, nasla nove prijatelje i zaboravila na vas odavno)... :)
To mi je nepojmiljvo... Nepojmljivo je meni koja to gledam i slusam svaki dan, a vama necu ni pokusati objasniti (mozda jednom, ali ne ovom prilikom)..

Kada vani pusim razmisljam o tome hocu li se vise ikada zaljubiti i hocu li vise ikada osjetiti ono sto sam znala osjecati kada sam bila zaljubljena a on bi me dotaknuo. Da sam ona stara, bez razmisljanja bih rekla DA, ali.. nisam ona stara. Postala sam nova koju rijetko koja stvar moze nasmijati, ,koja stalno kuka i place, koja nema zivot van posla i faxa .. .itd(da se ne uzivim previse)...
I sve me to plasi. Patim za tim sto sam prije imala, a vise nemam. Istina je kada kazu da je najgore kada nesto imas, pa vise nemas...

Najstrasnija stvar o kojoj razmisljam je to da se u iduce cetiri godine niti jedna stvar nece promijeniti.. Ne, ne, ne... Nemojte mi uopce pisati da MOZDA.. Nema mozda.. Ako se MOZDA nije dogodilo u 2 godine, nece se dogoditi niti u iduce 4 (vjerujte).. E, to me plasi i usput jebe svakodnevno. I takve mi se strasne misli vrte glavom svih 13 sati dnevno koliko sam budna.. Cak vise nemam potrebe niti gledati filmove strave, jer ovo je moj horor! Glavna sam glumica u svom hororu. Na svu srecu, u vecini slucajeva glavni glumci nikada ne umiru.

Ne znam koliko vi uopce mozete shvaitti koliko je ova situacija koju vam vjerno pokusavm docarati ozbiljna.

VI cete svi za koju godinu imati ozbiljne veze i vezice.. Ma, sto se zavaravamo .. Mnogo vas vec ih sada ima.. A ja, gdje sam ja!? I dalje u svojoj americkoj sobi, s malim krunom , koju kilu deblja i za 10 mjernih jedinica nenormale ludja. I tako ce biti jos par godina.

I isto tako, imam jos jedan problem. Ne mogu prestati misliti. Mislim kad vozim, mislim kad spavam (jer sanjam) , mislim kad sam u skoli, mislim kad ovo pisem, mislim kad jedem, mislim kad pricam s ljudima, kad se tusiram i kupam, kad hodam... Previse mislim o onome o cemu ne bih trebala.. i ne znam kako prestati.. Kako da jebeno prestanem misliti???????

Ubrzo ce valentinovo... Nadam se najiskrenije da cu raditi ,jer ako cu biti doma.. UBITI CU SE OD TOLIKO MISLI...

Bog mi pomogao, i vi cure, jer ja vise ne znam kako!!!
Idem uskoro spavati.. przi mi dvd vec sat i 25 minuta.. 33 %... eto, i to me jebe!
Ovaj svijet nije fer, provjereno i dokazano!
Nadam se da se cujemo uskoro!
Idem spavati jer nemam snage za jos neku retardiranu stvar koja bi mi se mogla dogoditi i najtjerati me da nadem more u pustinji i utopim se!
idem!
pusa

Sex & The Grdjevac

(isjecak iz sex & the city)

Bilo je proljetno podne drugog razreda srednje skole. Koracale smo s torbama prema korzu pokusavajuci se oraspoloztiti i osloboditi stresa vezanog uz skolu.

Upustile smo se u "zenske razgovore!"
Udubljene u razgovor ne primjecujuci nista oko sebe i smijuci se kao da nismo normalne ,nasle smo se blizu iv-a kada je ona rekla famoznu recenicu koja se danas nalazi na zidu moje sobe: "Ja sam bila sva mokra!" Na to sam se ja odvalila smijati. Potome smo se ,ako se dobro sjecam obadvije okrenule i iza sebe vidjele covjeka koji je ocito sudjelovao u nasoj konverzaiji upijajuci sve sto smo rekle... :) Marija je na to hrabro nadodala: "Pa trcala sam!"
Nikada to necu zaboraviti...

Isto tako , sjecam se jedne veceri kod sojata. Marija, Martina, Monika i ja smo sjedile za prvim stolom do stepenica i pile kavu.. :) da, da, kavu :)
Ne znam ni sama kako, ali razgovor je poceo o deckima, sexu i svemu tome sto ljubav nosi... Sjecam se da Martina bas i nije bila raspolozena za razmjenu informacija, dok se Monika pak zgrazala i govorila da nikada nesto takvo nece napraviti, a nas dvije smo naravno vodile konverzaciju i na monikino zgrazadnje pocele malo i pretjerivati :)
Ubrzo su dosli i decki.. SJeli su za sank, ali nisu ostali dugo. Nakon sto su shvaitili o cemu pricamo, pokusavali su izvuci iz razgovora sto je vise bilo moguce. A nakon sto su shvatili da je ta cijela prica o njima, kolektivno su se pokupili DOMA.
Znam da sam se tu vecer nasmijala kao sto nisam u prosle dvije godine.

Ta vremena mi nedostaju.. Nedostaju mi prijatelji. Nije vise ni bitno - stari ili novi, treba samo nekoga tko ce biti uz mene kada je to potrebno.. Nekoga tko ce reci: "ma ajde, boli te briga, ja sam napravila tisucu puta goru stvar (makar i lagala kad mi to kaze)" Nekoga da me oraspolozi kada ne vidim niti jednu svijetlu tocku u svom zivotu.. Trebam nekoga tko ce me zagrliti kada sam tuzna, lagati da me oraspolozi, nekoga tko ce me iznenaditi necime, nekoga tko ce me spusititi dolje kada previse poletim, nekoga tko ce mi dati i svoje misljenej i u odredenoj situaciji iskreno reci kako stvari stoje.. Trebam cure da komentiramo decke, da se napijemo i zabavimo zajedno, da napravimo i koju glupost pa sutra imamo griznju savjesti.

Radi tih stvari obozavam gledati sex i grad. Zavidim im na svemu . Obozavam slusati njihove razgovore jer me podjsecaju na ono sto sam imala, vise nemam , a nadam se da cu jednog dana ponovo imati.

zahvaljujem svima koji su mi se barem jednom u ove dvije godine javili i pokazali da me nisu zaboravili.. Zahvaljujem puno Mariji, Marini i Maji koje su me najvise slusale, pokazivale razumijevanje i gotovo uvijek me oraspolozile.. Cure, hvala vam puno... Najvise od svega bih voljela da nas ne razdvajaju tisuce i tisuce kilometara.. :(

Nadam se da cemo jednom u buducnosti imati priliku upoznati se jos bolje i voditi ovakve luckaste razgovore, smijati se satima , tjesiti po potrebi i biti uvijek na raspolaganju jedna drugoj :)


jos jedan dio.. :((((

Mr. Big se ozenio!!!!

"Novi pocetak"

Za tocno tri minute poceti ce 365ti dan 2008. godine. :)

Kada malo bolje razmislim, mislim da sam postigla vise nego pola od onoga sto sam si zacrtala za ovu godinu. Uspjesno i donekle sacuvanih zivaca zavrsila sam srednju, bila sam u Hrvatskoj, upisala prvu godinu faxa i uspjesno ju zavrsila. Nisam bila pretjerano bolesna niti sam napravila kakvo veliko sranje kojega cu se sjecati ili radi kojega cu ispastati cijelog svog zivota. Dala sam otkaz i uspjesno pronasla novi posao. Napredujem u engleskom svakim danom. Vidjela sam sex & the city prvog dana po izlasku (gledala sam ga ponovo prije kojih pola sata :) )...

Jedino u cemu nisam napredovala previse je ljubav, ali tome se nadam u nadolazecoj godini.

Ne mogu se previse pozaliti na 2008.u godinu, ali iskreno se nadam da ce 2009-ta biti jos bolja...

Donijela sam par odluka kojih se planiram pridrzavati. Neke od njih su
1. smanjtii pusenje
2. krenuti u teretanu i poceti paziti na prehranu
3. stedjeti :)

Sto se pusenja tice, moram se pohvaliti da vec napredujem! Prestali smo pusiti u kuci, tako da ako hocu zapaliti moram ici na hladnocu (a to mrzim). U autu pokusavam pusiti sto manje, jer mi sve (skupa sa mnom) kasnije smrdi. Danas sam popusila 5 cigareta (a to je ogroman uspjeh).

Radim i danas i sutra i odlucila sam ostati kod kuce jer ne vidim smisao ici bilo kuda posto radim do 10 navecer. Za sada me to ne baca u bed, stovise, osjecam se oslobodeno jer se ne moram brinuti kako cu izgledati, hocu li naci to mjesto na koje idem, sto cu obuci i slicno. Naci cu neki film za pogledati, napraviti kokice, sladoled sam danas kupila, obuci cu se u pidzamu (i nasminkati) i uzivati u toplom... (nadam se samo da me neki glupi bed nece uhvaiti par minuta prije ponoci kada se napokon nadem u gore opisanoj situaciji ) :)

Vama cure, zelim da se provedete lijepo. Da nazdravite i za mene, i naravno da me se sjetite u ponoc. Zelim vam vise zdravlja, ljubavi i novaca u novoj i da nova u svakom pogledu bude bolja nego bilo koja prosla... :)
Ubrzo cu na spavanje :D
Puno vas sve pozdravljam :)

|srijeda, 31.12.2008., 07:56|

|4| Komentari| Print| #

8 stvari radi kojih volim USA

Moram priznati da sam sretna sto sam ovdje...
Nikada nisam razmisljala sto bi me sve cekalo da sam ostala u Hrvatskoj. Koliko samo zivciranja vezano uz upise na fax i fax opcenito...
I novac bi u toj cijeloj prici, naravno, igrao veliku ulogu... Bilo bi to sve uzasno frustruirajuce...

Iako u Americi postoji tisucu i jedna stvar koju ne mogu prihvati i jos toliko kojima se svakodnevno cudim, kako vrijeme dalje prolazi razmisljam o tome da bi mozda najpametnija stvar bila ostati zivjeti negdje u USA.

Citam blogove zena iz hrvatske, bosne i srbije, koje su se preselile ovdje i imaju obitelji. Citam i dolazim do zakljucka da i one imaju zivote, muzeve i djecu koju vole. Do nedavno sam odbijala prihvatiti cinjenicu da nesto takvo uopce postoji ovdje.

Evo sto mi se sve svida u USA... :)

1. SVE JE OTVORENO SKORO 24h... Neku noc sam isla kupovati digitron u pola dva ujutro jer se moj potrgao.. Sve zivo radi.. U tri sata ujutro mozes otici na dorucak, u shoping , u teretanu, kupiti cestitku za Bozic ili po gorivo! :)

2. KAD NAPRAVIM MALO, SVI ME HVALE! NEMA VELIKE KONKURENCIJE :) Ovo je tesko za objasniti. Npr. trebali smo napraviti prezentaciju na temu koju sami odaberemo, ja sam odlucila napraviti prezentaciju na temu Is religion a form of mind control? Napravila sam prezentaciju u kojih 4 sata i cijeli razred uz profesoricu me je pohvalio. Profesorica je rekla da je to jedna od boljih prezentacija koje je ikada vidjela. Ili na poslu, ne napravim sve savrseno, i menaderica me tamo hvali pet dana. Ovdje nema teske konkurencije, i kad napravim nesto po mom misljenju ne savrseno ,njima je to svima super i svaki put sam pohvaljena. Oko nicega se ne moram toliko truditi, jer uvijek sve prode bolje nego ocekivano. (imam sto i jedan primjer vezan uz ovu temu)

3. SVE JE SVIMA DOSTUPNO! Kod nas moras ici do zagreba da kupis ono cega nema u Grdevcu ili Bjelovaru, dok ovdje, u krugu od 10 km od moje kuce imam sve zivo moguce sto bi mi ikada u zivotu moglo zatrebati. To me jednostavno odusevljava. Nema cega nema... Tako da ako se i vratim iZ shoppinga s jednom kupljenom stvarcicom, sretna sam jer sam vidjela 10 stvari koje nikada u zivotu prije toga nisam vidjela :D Obozavam te njihove trgovine. Jednostavno ih obozavam!

4. RADIS I VOZIS OD MLADIH DANA :) Svida mi se to sto si svatko moze zaraditi novce... U hrvatskoj je to naprosto nemoguce.

5. HRANA .. U 17 godina svog zivota nisam probala toliko razlicite hrane koliko sam probala u prosle dvije godine. Ovdje ima toliko ukusnih jela da se sama sebi cudim kako nisam 20 kila teza. Jucer sam bila s Lousiom u nekakvom (nije kineski, nije japanski, nego kao azijski restoran). Hrana je totalno drugacija od onoga na sto smo mi naviknuli, ali je bilo odlicno. Isto tako bila sam i u kineskom restoranu gdje peku tvoju hranu pred tvojim stolom. To je bilo iskustvo. O talijanskim restoranima ovdje necu ni pricati. (sline mi cure :D )

6. RAZLICITI LJUDI.. Upoznala sam ovdje ljude iz Japana , Egipta, Njemacke, Paragvaja, Novog Zelanda, Indije... ma iz 90% svijeta. To mi je super jer imas priliku saznati nesto novo i imas o cemu pricati s ljudima.. :) hehe :) znam da ovo zvuci smijesno... DOk kod nas, svi zivimo isto, svi jedemo isto i uporno jedni te isti ljudi...

7. LJUDI SU LJUBAZNIJI... Zato sto moraju a i zato sto su takvi.. Ovo je jako tesko za objasniti, to jednostavno moras dozivjeti da znas o cemu pricam. Ovdje se jako rijetko dogada da bi netko isao nekoga javno osramotiti ili poniziti. Nitko ne radi i ne govori stvari koje bi nekoga mogle povrijediti. Svi te prihvacaju i nema toliko nacionalizma i rasizma i sveg tog.. Dok kod nas, susjedi ti slave cijeli vikend kad znaju da ti nije najbolje, vecina ce iskoristiti svaku mogucu priliku da ti pokaze kako je on bolji ili pametniji od tebe... Neki se toliko uzdignu i pocnu izigravati ne znam sto da te prakticki vise ni ne poznaju, ovdje toga nema.




8. ZIVOT NIJE TOLIKO STRESAN.... radi svih ovih stvari gore sto sam navela, zivot nije toliko stresan. Srednja je lagana, fax malo tezi od srednje, mozes obuci sto god zelis, dati misljenje kakvo god da imas, zivjeti nacinom zivota koji ti se svida,i nitko radi toga nece upirati prstom u tebe ili napraviti nesto sto bi te moglo povrijediti. Ako radis po danu, po noci mozes obavljati kupovinu kucnih namirnica, provesti vrijeme u teretani ili odabrati nocna predavanja na faxu. Nije te strah otici u banku, bolnicu ili bilo koju drugu javnu ustanovu i pitati za nesto jer znas da ce te svi docekati s kavom i kolacima (ne salim se) i osmijehom na licu... U zeleno zutim stiklama i srebrno svijetlucavoj haljinici sa zutim prugama i crvenim tockama bez sminke i masne kose mozes hodati u javnosti i ljudi ce te mozda cudno pogledati ali nitko nece napraviti nesto sto bi te moglo baciti u bed :) Sve je uvijek na SALE (rasprodaja, ili kak se to kaze, popust :D ):)

VOLIM AMERIKU!!!!!!!!

|ponedjeljak, 29.12.2008., 04:39|

|4| Komentari| Print| #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.